ZAKONSKI OKVIR

Stjecanje hrvatskog državljanstva po osnovi iseljenja jedan je od pravnih osnova stjecanja hrvatskog državljanstva prirođenjem kojeg pravno uređuje odredba članka 11. Zakona o hrvatskom državljanstvu (NN 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15, 102/19, 138/21, dalje: ZHD).

Prema spomenutoj odredbi koja je izmijenjena Izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu koje su na snagu stupile 1. siječnja 2020. godine, iseljenik i njegovi potomci, kao i njihov bračni drug, mogu steći hrvatsko državljanstvo ukoliko su s njihove strane kumulativno ispunjeni uvjeti: da su navršili 18 godina, kao i da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske te su podmirili dospjela javna davanja i ne postoje sigurnosne zapreke za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo. Sukladno toj izmjeni ZHD-a se liberalizirao postupak stjecanja hrvatskog državljanstva prirođenjem za iseljenike, njihove potomke i njihove bračne drugove, tj. oni će moći steći hrvatsko državljanstvo po „povoljnijim uvjetima“, iako ne ispunjavaju potrebne zakonske pretpostavke za poznavanje hrvatskog jezika i latiničnog pisma, hrvatske kulture i društvenog uređenja, pri čemu je razvidna intencija zakonodavca da pojednostavi postupak stjecanja hrvatskog državljanstva ukidanjem obveze polaganja ispita poznavanja hrvatskog jezika i kulture.

DEFINICIJA POJMA „ISELJENIK“ U SMISLU ČL. 11. ZHD-a

Iseljenikom se pritom smatra osoba koja se prije 8. listopada 1991. godine iselila s područja Republike Hrvatske s namjerom da stalno živi u inozemstvu, ali ne ukoliko se iselila temeljem međunarodnog ugovora ili se iselila u druge države bivše SFRJ ili je iselila s područja Republike Hrvatske, a nije imala bivše hrvatsko republičko državljanstvo / zavičajnost na području Republike Hrvatske.

S druge strane, iseljenikom se ne smatra osoba koja je iselila s područja Republike Hrvatske na temelju međunarodnog ugovora ili se odrekla hrvatskog državljanstva, osoba koja je promijenila prebivalište u druge države koje su u to vrijeme bile u sastavu državne zajednice kojoj je pripadala i Republika Hrvatska te osoba koja je iselila s područja Republike Hrvatske, a nije imala bivše hrvatsko republičko državljanstvo, odnosno zavičajnost na području Republike Hrvatske.

Praktično, ukoliko bi potomak iseljenika podnosio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva temeljeći svoj zahtjev na srodstvu s iseljenikom za kojeg se u postupku utvrdi da je iselio s područja Republike Hrvatske nakon 8. listopada 1991. godine ili je iselio prije tog datuma, no vratio se nakon kraćeg vremena nazad u Hrvatsku ili se odrekao hrvatskog državljanstva ili je pak iselio s područja Republike Hrvatske u neku drugu državu koja je bila u sastavu Jugoslavije ili se utvrdi da je taj predak rođen i živio je na području neke jugoslavenske države koja nije Hrvatska, njegov će zahtjev biti odbijen kao neosnovan i to isključivo zbog nepostojanja pravne osnove za stjecanje hrvatskog državljanstva po navedenoj osnovi.

Objašnjenja radi, spomenuti datum 8. listopada 1991. godine predstavlja dan kad je Republika Hrvatska državnopravnim osamostaljenjem, odnosno raskidom državnopravnih sveza na temelju kojih je zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila bivšu Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju, postala je suverena i neovisna država.

Ističemo sentencu iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj odluke: Us-11445/2008-3 od 23.10.2009. godine prema kojoj „osobe sa područja pripojenog FNRJ po Ugovoru o miru s Italijom koje su optirale za Italiju, smatraju se osobama koje su zadržale talijansko državljanstvo u kontinuitetu, pa stoga iste nisu bile hrvatski državljani. „Odredbom člankom 2. Zakona o državljanstvu osoba na području pripojenom FNRJ po Ugovoru o miru s Italijom („Službeni list FNRJ“, br. 104/47), bilo je propisano da osobe koje su iskoristile pravo opcije nisu s danom 15. rujna 1947., stekle državljanstvo FNRJ i pripadajuće republike, već su u kontinuitetu zadržale talijansko državljanstvo. Stoga se odredba članka 15. Zakona o hrvatskom državljanstvu koja se odnosi na hrvatske državljane koji su ishodili i tražili otpust iz hrvatskog državljanstva radi stjecanja kojeg stranog državljanstva iz zakonom propisanih razloga ne može primijeniti u slučaju tužitelja“.

BRAČNI DRUGOVI POTOMAKA ISELJENIKA

Ukoliko je potomak iseljenika kojemu bude usvojen zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo stranac, isti pod jednakim uvjetima kao i njegov bračni drug može podnijeti zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva, točnije mogu steći hrvatsko državljanstvo ukoliko su i s njihove strane kumulativno ispunjeni uvjeti: da su navršili 18 godina, kao i da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske te su podmirili dospjela javna davanja i ne postoje sigurnosne zapreke za njegov primitak u hrvatsko državljanstvo.

PODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA STJECANJE HRVATSKOG DRŽAVLJANSTVA

Zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem podnosi se osobno ili putem ovlaštenog punomoćnika u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, prema mjestu odobrenog privremenog, odnosno stalnog boravka. Ako podnositelj zahtjeva nema odobren privremeni ili stalni boravak u Republici Hrvatskoj, zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem podnosi se putem diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.

Postupak stjecanja hrvatskog državljanstva provodi Ministarstvo unutarnjih poslova (članak 25. ZHD-a) u sjedištu koje ispituje jesu li u odnosu na podnositelja zahtjeva ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva – ukoliko jesu, Ministarstvo unutarnjih poslova donosi pozitivno rješenje o primitku osobe u hrvatsko državljanstvo te se hrvatskim državljaninom postaje danom uručenja pozitivnog rješenja.

Po stjecanju hrvatskog državljanstva osoba može ishoditi hrvatsku domovnicu koja je javna isprava kojom se dokazuje hrvatsko državljanstvo, a izdaje je matični ured, dok stječe pravo i izraditi hrvatsku osobnu iskaznicu i/ili putovnicu kojim ispravama u pravnom prometu dokazuje hrvatsko državljanstvo.

 

 

SVEČANA PRISEGA

Po primitku u hrvatsko državljanstvo osoba daje svečanu prisegu čiji tekst glasi: „Prisežem svojom čašću da ću se kao hrvatski državljanin/državljanka pridržavati Ustava i zakona te poštivati pravni poredak, kulturu i običaje u Republici Hrvatskoj.“

Pravilnik o načinu i postupku davanja svečane prisege donosi ministar Ministarstva unutarnjih poslova kao čelnik tijela, a trenutno je na snazi tekst Pravilnika iz listopada 2021. godine ( NN 108/2021). Pravilnikom je propisano kako prisegu daje samo punoljetna osoba te se ona organizira najmanje jedanput godišnje, u pravilu prigodom blagdana i spomendana Republike Hrvatske. Svečana prisega daje se u primjerenom prostoru s istaknutim simbolima Republike Hrvatske (grbom i zastavom).

Osoba koja je primljena u hrvatsko državljanstvo će se pozvati osobno u svrhu davanja svečane prisege putem pošte, elektroničke pošte ili mrežne stranice Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno nadležne diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu, dok se iznimno svečana prisega može dati prilikom preuzimanja rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo, kod nadležnog tijela u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvu, ako za to postoje opravdani razlozi (npr. visoka životna dob, zdravstveno stanje, velika udaljenost između mjesta stanovanja i mjesta davanja svečane prisege i sl.).

Osoba kojoj se rješenje o primitku u hrvatsko državljanstvo uručuje u Republici Hrvatskoj, svečanu prisegu daje u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji ili u drugom odgovarajućem prostoru. Svečanost davanja prisege vodi državni dužnosnik ili službenik Ministarstva unutarnjih poslova kojeg ministar unutarnjih poslova za to ovlasti. Na početku svečanosti izvodi se himna Republike Hrvatske te voditelj svečanosti uvodno upoznaje osobu sa značajem stjecanja hrvatskog državljanstva te pravima i dužnostima hrvatskog državljanina, dok nakon voditelja svečanosti tekst prisege osobno izgovara osoba koja je primljena u hrvatsko državljanstvo te se konačno potpisuje tekst prisege od strane osobe koja daje prisegu i ovjerava je voditelj svečanosti.

Osoba kojoj se rješenje o primitku u hrvatsko državljanstvo uručuje u inozemstvu, svečanu prisegu daje u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske odnosno u drugom prostoru koji se koristi u službene svrhe. Pritom, svečanost davanja prisege vodi na hrvatskom jeziku šef diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske ili njegov zamjenik.

Zaključno, prethodno davanju prisege, Ministarstvo unutarnjih poslova donosi pozitivno rješenje o primitku osobe u hrvatsko državljanstvo te se hrvatskim državljaninom postaje danom uručenja pozitivnog rješenja, a ne davanja prisege koja predstavlja samo svečani čin kojim se slavi već prethodno stečeno hrvatsko državljanstvo.

***

ACQUISITION OF CROATIAN CITIZENSHIP OF DESCENDANTS OF EMIGRANTS PURSUANT TO THE PROVISION OF ARTICLE 11 OF THE CROATIAN CITIZENSHIP ACT

 

Anja JURŠETIĆ, mag.iur.