Zakon o medijima (Nar. nov. br. 59/04, 84/11, 81/13, dalje: ZM) u članku 21. stavku 1. izričito propisuje da za nematerijalnu štetu koja bi nastala trećoj osobi objavom određene informacije u medijima odgovara isključivo nakladnik, a ne novinar, iako je on taj koji prikuplja i obrađuje određenu informaciju za objavu. Iznimno, u članku 21. stavku 7. ZM-a predviđena je i solidarna odgovornost nakladnika uz glavnog urednika ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri, tj. ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete. U tom slučaju za štetu odgovara primarno izvor autorizirane informacije, a onda i nakladnik i solidarno s njim i glavni urednik, s time da se pretpostavke odgovornosti za štetu prosuđuju prema propisima o obveznim odnosima.

Uz autorizaciju članka, članak 21. stavak 4. ZM-a predviđa i druge taksativno određene slučajeve oslobođenja nakladnika od odgovornosti za štetu nastalu objavom u medijima (tzv. ekskulpacijski razlozi), a to su primjerice slučajevi vjernog prenošenja izvješća sa sjednice zakonodavne ili izvršne vlasti, objave fotografije oštećenika snimljene na javnom mjestu koja je snimljena uz njegovo znanje ili objave informacije utemeljene na točnim činjenicama.

Nematerijalna šteta u pravilu se naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava (članak 22. ZM), a pravo na tužbu za naknadu nematerijalne (neimovinske) štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć te se ista podnosi u roku od 3 mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena (članak 23. ZM).